│ naslovnica │ grafiti │ fenomeni │ glupizmi │ nesortirano │
Danas kompaktni digitalni foto-aparat može da ima svako, uz minimalan trud i dosegljive izdatke. Pa tako i ja. Nosim ga uvijek sa sobom, osim u mnogo čestim trenutcima kada ga zaboravim kući na koncertnom klaviru ili u garaži na cirkularu. Kada ne fotografišem obično sviram klavir ili cirkulišem, to su moje pasije koje su prerasle u hobi i od kojih ne znam koju bih izdvojio kao najuzaludniji.
Turbo-giga-mega galopirajući razvoj tehnologije omogućava svakom smrtniku da se bavi "škljocanjem" neposredne okoline, vršenjem špijunskih, voajerskih i ostalih radnji sa ovim tehničkim napravama. Zahvaljujući ovim bezfilmnim foto-aparatima svako može uslikati bilo koji prizor nebrojeno puta i biti siguran da će od toliko pokušaja bar jedan poroditi zadovoljavaju fotografiju. Mada se tehnologija pobrinula da svaki čovjek može da napravi upotrebljivu fotografiju, to se ipak ne dešava uvijek. Čovjek je čudo. U stanju je da zataji i kada to nije moguće uraditi.
Nemojmo se praviti blesavi, to svi znamo iz ličnog iskustva. Najbolje i neponovljive scene najčešće su neuslikane. Razloga je mnogo, ali su po zakonu pakosti najčešći ti da baterija otkazuje poslušnost u najbitnijem trenutku, da se memorijska kartica napunila, da je neko prošao ispred objektiva, da ljudi trpnu ili naprave idiokredebilnu1 grimasu, ili da se objekti snimanja počnu dosađivati dok poziraju pa su posljedice nepredvidive. Srećom, danas nije moguće da se desi ono što se dešavalo starim fotografima amaterima, da zaborave skinuti poklopac sa objektiva, ili pokidaju film navijajući ga, i svo vrijeme misleći da fotografišu, u stvari za rezultat dobijaju jedno veeeliko ništa. Napretkom tehnologije ovakvi ispadi se danas ne sreću. Živjela tehnologija i slobodni narod.
Kličući tehnologiji, ne primjećujemo na prvi mah i jednu drugu posljedicu razvoja tehnologije - ponižavanje fotografisanja kao vida umjetnosti. Foto-aparat je postao tek usputni dodatak mobilnim telefonima. Nije se desilo obrnuto, niko još ne ugrađuje telefone u foto-aparate. Ili da na ovu posljedicu ipak gledamo kao na poželjnu demokratizaciju fotografske umjetnosti. Masovnost će dati kvalitet, od stotine fotografa bar će jedan da ispliva. S pravom očekujem da se u nastupajućem vremenu metodom japanizacije2 digitalni fotoaparati počnu ugrađivati i u sunčane naočale, a baterije će da se pune hodanjem. Čovjek ionako često hoda bez ikakvog cilja ili veze, pa neka bar tu radnju pretvori u koristan rad za punjenje baterija svojih digitalnih tehnikalija, koje nosi po đžepovima, okačene na kaišu oko struka, na pantljikama oko vrata, u čarapi uz nogu, u grudnjaku i ostalim pogodnim mjestima za skladištenje.
Fotografije koje se nalaze na ovoj internet stranici su dokumentarnog karaktera i nisu produkt foto-montaže. Dio su neke priče ili "zamrznute" sarajevske stvarnosti. Ako ste slučajno zalutali na ovu stranicu, i imali strpljenja za njeno pregledavanje, mislim da vrijeme provedeno na njoj ipak nećete smatrati izgubljenim. Ali ako ipak to budete smatrali, slažem se da je to vaše pravo i podržavaću ga svugdje i svagda, mada ne nadoknađujem eventualno nastalu štetu.
Sve fotografije na ovim stranicama podliježu zaštiti autorskih prava i za njihovo objavljivanje potrebno je autorovo odobrenje. U slučaju zloupotrebe sadržaja sa ove internet rezentacije šaljem zloupotrebljivaču set pravnika pripravnika željnih dokazivanja iz oblasti zaštite autorskih prava i par crnopojasnih urazumljivača.
------------------
1 - idiokredebilan, udruženi učinak idiotizma, kretenizma i debilizma iskazan jednom riječju
2 - japanizacija, smanjivanja svega i svačega do obično nezamislivih dimenzija.
Copyright & Design & Update by db